|
Donna Summer
Donna Summer dobila je nadimak
“Disco kraljica” što je zaista i zaslužila bez imalo
pretjerivanja. Ona se nalazi među malim brojem izvođača koji
uživaju dugovječnost u karijeri. Konkurenti njenom stalnom
uspjehu na top listama u disco svijetu bili su jedino Bee Gees.
Donna Summer je definitivno bila talentovan vokal, ali isto to
se može reći i za mnoge njene savremenike koji nisu uspjeli
izgarditi muzičku karijeru. Ono najvažnije što je Donnu Summer
izdvojilo od ostalih bila je njena sposobnost da piše pjesme i
njen izbor talentovanih saradnika producenata i tesktopisaca.
Pored toga, Donna je u svoje najbolje pjesme uspjela unijeti
notu prigušenog, nesputavajućeg erotizma, što je čini se
savršeno utjelovilo duh disco ere. Cjelokupan ovaj paket učinio
je Donnu Summer posljednjom disco divom, jednom od rijetkih čija
je snaga zvijezde bila čak i veća od muzike.
Donna Summer rođena je 31. decembra 1948.g. u Bostonu, kao
LaDonna Andre Gaines. Rođena je u religioznoj porodici, pa je
kao djevojčica pjevala u crkvenom horu, a kasnije kao
tinejdžerka bila članica rock benda Crow. Po završetku srednje
škole preselila se u New York da pjeva i glumi u predstavama,
ubrzo potom je dobila i ulogu u njemačkoj produkciji kultne
predstave ‘Kosa’. Godinu dana, od 1968. do 1969. Provela je u
Njemačkoj, nakon čega je postala dio ekipe ‘Kose’ u Beču.
Pjevala je u Bečkoj narodnoj operi, a kasnije se vratila u
Njemačku. U Minhenu je upoznala Helmuta Sommera, za kojeg se
poslije udala i uzela anglikasnku verziju njegovog prezimena.
Donna je u to vrijeme nastupala u raličitim pozorišnim
mjuziklima, te snimala demo snimke i prateće vokale u minhesnkom
studiju.
Njen prvi singl bila je pjesma “Sally Go ‘Round the Roses’”,
snimljena 1971.g. ali nije zabilježila neki upjeh.
Uspjeh je došao tek 1974.g. kada je srela producente i
tesktopisce Giorgio-a Moroder-a i Pete-a Bellotte-a, dok je
radila na pjesmi “Three Dog Night”. Oni su se udružili na singlu
“The Hostage” koji je postao hit širom zapadne Evrope, a Donna
Summer je potom izdala svoj prvi album pod nazivom “Lady Of The
Night” i to samo za evropsko tržište. 1975. trio je snimio “Love
to Love You Baby” koja je postala veliki hit u Evropi, a
privukla je i pažnju izdavača Casablanca Records, koji je izdao
pjesmu za američko tržište. Pjesma se popela do drugog mjesta
liste singlova i postala senzacija disco-clubova širom svijeta.
1976.g. izašao je album “Love Trilogy”, na kojem su Mororder i
Bellotte predstavili svoju zrelost aranžera. Krajem iste godine,
izdali su “Four Season Of Love”, album na kojem je po jedna
pjesma bila posvećena svakom godišnjem dobu.
Album “I Remember Yesterday” izašao j 1977.g. Pjesma “I Feel
Love” sa ovog albuma predstavlja najmonumentalniju pjesmu Donne
Summer, a bila je i njen prvi veliki pop hit sa potpuno
sintetizovanim pratećim zvukom. Njen glatki aranžman i
hipnotički puls postavili su podlogu ne samo za brojne dance
imitatore, nego i za tehno revoluciju 80-tih i 90-tih. Ova
pjesma postala je Donnin drugi Top 10 hit u SAD. Uslijedio je
“Once Upon a Time”, još jedan koncepcijski album ponavljajući
priču o Pepeljugi za disco eru.
Njeno pojavljivanje 1978.g. u komediji “Thanks God It’s Friday”,
čija je tema bila disco muzika, proizvelo je još jedna hit –
pjesmu “Last Dance”, za koju je osvojila Grammy u kategoriji
najbolji ženski R&B izvođač. Kasnije iste godine, dupli LP set
“Live and More” postao je njen prvi broj jedan album. Na njemu
se našao novi studijski materijal, uključujući disco omot
psihodeličnog pop epa “MacArthur Park”, koji je postao njen prvi
broj jedan pop hit. Njen sljedeći dupli LP iz 1979.g. pod
nazivom “Bad Girls” sadržavao je najviše njenih autorkish
pjesama dotad, i odmah po izlasku dospio je na prvo mjesto. Na
prvu poziciju dospjele su i pjesma “Bad Girls”, te
rock-orijentirana pjesma “Hot Stuff”, koji su učinili da Donna
Summer postane jedini ženski izvođač koji je u istoj
kalendarskoj godini ostvario tri broj jedan hita.
Njena kolekcija hitova “On the Radio” također je osvojila vrhove
top listi. Duet sa Barbrom Streisand “No More Tears (Enough Is
Enough )” bio je njen četvrti broj jedan singl.
Na vrhuncu svog uspjeha, Donna Summer odlučila je napustitit
Casablanca Records i postati prvi izvođač koji će potpisati
ugovor sa novoformiranom izdavačkom kućom Geffen. Osjećajući da
se približava kraj disco ere, Donna je pokušala da uvede više
R&B-a i pop/rock-a na svom prvom album koji izdaje za Geffen.
Bio je to album “The Wanderer” iz 1980.g. I album i naslovna
pjesma bili su hitovi. Na sljedećem albumu Donna se vratila
čistoj dance muzici, međutim Geffen je smatrao da album nije
vrijedan izadavanja ( ovaj album konačno je izašao 1996.g. ).
Nakon toga okončala je saradnju sa Moroderom i Bellotteom i
udružila se sa Quiny Jonesom na albumu “Donna Summer” koji je
izašao 1982.g, a značajan hit sa ovog album bila je pjesma “Love
Is In Control ( Finger On The Trigger)”. Sa albumom “She Works
Hard for Money” iz 1983. vratila se u post-disco dance muziku i
urbani R&B. Naslovna pjesma nije doživjela uspjeh, međutim
također je obilježila kraj primata Donne Summer, postavši
feministička himna.
Uprkos osvajanju Grammyja u gospel kategoriji za “Forgive Me”,
njeni sljedeći pokušaji bili su bezuspješni. Njen posljednji
veliki uspjeh bio je Top Ten singl “This Time I Know It’s For
Real” iz 1989.g. Ni jedan njen novi album iz 90-tih nije uspio
izbaciti tako velike hitove kao prethodni. Ipak, uspjela je
napraviti malo buke na dance listama sa pjesmom “Melody Of
Love”, sa sjajne retrspektive “Endless Summer”, koja je izašla
1994. 1997. ponovo se udružila sa Moloderom i izdali su singl
“Carry On” koji je bio nominovan za Grammy. 1999. potpisala je
ugovor sa Sonyem i tada je izašao graetest hits live album “VH-1
Presents: Live and More Encorel”. Kolekcija “Endless Summer” je
nešto više od albuma jer predstavlja neprocjenjiv primjer za sve
one koji žele izučavati jednu zanačajnu eru muzičke historije.
Bila je to priča o Donni Summer. Pjevačici koja iza sebe ima na
desetine miliona prodatih primjeraka svojih albuma. |
