|
The Doors
Grupa The Doors
nastala je 1965.g., a njeni osnivači su Jim Morrison i Ray
Manzarek, koji su se upoznali na kalifornijskom univerzitetu.
Pretpostavlja se da je Morrison grupi dao ime inspirisan citatom
iz poeme «The Doors: Open And Closed» Williama Blakea u kojoj on
kaže: «Postoje stvari koje su poznate i stvari koje su
nepoznate. Između njih postoje vrata (doors).»
James Douglas Morrison rođen je 8. decembra 1943.g. na Floridi u
porodici dugogodišnje tradicije vojnika sa karijerom. Na početku
svoje karijere, Morisson 'nadbuntovnik' tvrdio je da su mu oba
roditelja umrla. Diplomirao je filmsku montažu na pozorišnom
odsjeku Kalifornijskog univerziteta.
Manzarek je rođen 12. februara 1935. g. U Chicagu. Prije odlska
na kalifornijski univetrzitet diplomirao je ekonomiju. Tokom
studija u Klaiforniji okupio je vlastiti blues bend Rick and The
Ravens. Upravo je Manzarek otkrio Kriegera i Densmorea u jednom
centru za meditaciju u L.A.-u. Doorsi su tada bili okupljeni.
Grupa je prvi put profesionalno nastupila u London Fog Clubu na
Sunset bulevaru, a nakon nekoliko mjeseci teškog, neuspješnog,
početničkog rada, 1966.g. potpisali su ugovor sa izdavačkom
kućom Electra Records. Prvi album, nazvan The Doors objavili su
početkom 1967.g. Grupa je prvobitnu inspiraciju i podršku
nalazila u undergroundu, međutim na ovom albumu odbacili su te
motive, što ih je gotovo trenutno naparvilo jednom od vodećih
američkih rock grupa. Bio je to zadivljujući početak.
Sex i smrt bile su glavni dio Morissonovih pjesama, a postale su
od temeljene važnosti za imidž grupe. Sa albuma se posebno
izdvojile Morissonova pjesma The End, te Kriegerova pjesma Light
My Fire, koja je postala istinski kalsik, prodavši se u milion
kopija, a u skarćenoj verziji dospjela je na 1. mjesto američkih
top listi.
Album Strange Days iz 1967.g.ponovio je uspjeh prvog albuma i
čini se da je to bilo njihovo najsnažnije izdanje.
Treći album Waiting For The Sun iz 1968.g. na vanjskom omotu je
donio kompletan liberto «The Celebration Of The Lizard King»,
razvučene narativne poeme zasnovane na Šamanu i drugim
orijentalnim vjerovanjima. Morrisonov životni stil bendu je
donosio kontraverzan uspjeh. Planovi da se liberto sa naslovnice
priredi za scenu nisu se ostavrili, no Morrison je sa dvojicom
kolega sa kalifornisjkog univerziteta snimio film «A Fiest Of
Friends». Također je snimio i dva promotivna filma za pjesme
«Break On Trough» i «The Unknown Soldier», a u trenutku smrti
završio je još jedan scenario u saradnji sa romanopiscem
Michaelom McClurom.
Nakon trećeg album Doorsi su imali veliki broj sljedbenika i
bilo je apsurdno smatrati ih underground bandom. Morrisonov
extravagantan, osjećajan stil pjevanja u kombinaciji sa
pirotehnikom njegovih svakodnevnih nastupa, privlačio je sveopću
pažnju. Činilo se kao da neprestano živi na sceni. Sam je postao
«Lizard King» ( Kralj guštera ).
Neprestano su se mogle čuti glasine o Jimu Morrisonu. Nebrojeno
puta je došao u sukob s vlašću – zbog prostačenja i poticanja
gužve, neproistojonog ponašanja na pozornici i uopće, opiranja
pri hapšenju itd. Jednom prilikom je osuđen na 8 mjeseci teškog
rada i 28 mjeseci uslovne kazne, ali poslije se žalio i
oslobođen je.
Godine 1969.g. izašao je album The Soft Parade. Album Morrison
Hotel/Hard Rock Caffe iz 1970.g. obilje je surovih užitaka i
ponovo prikazuje grupu u odličnoj formi. Iste gdoine izlazi
album Absolutely Live koji konačno sadrži verziju, već pomenute,
Morrisonove reptilske drame «The Celebration Of The Lizard».
U novembru 1970.g. Doorsi posljednji put nastupaju u punom
sastavu u Los Angelesu, a šest mjeseci poslije toga ( 1971. )
objavljuju album L.A. Woman. Bila je to najsnažnija vrsta r'n'r,
u kombinaciji s tekstovima koji su zadržali silovitost,
kreativnost i ogoljenost najboljih ostvarenja grupe. «Riders On
The Storm», sa ovog albuma, postala im je najuspješnija pjesma
kasnijeg razdoblja.
Nešto kasnije, premoren i razočaran, Morrison najavljuje da
napušta grupu, kako bi uzeo duži odmor i odlazi živjeti u Pariz.
Prethodne četiri godine pretjerano je uživao u alkoholu i životu
i bio je u vrlo lošem stanju. Grupa ga je pokušala natjerati da
se varti, ali nisu uspjeli. 3. jula 1971.g. Jim Morrison je umro
od srčanog udara izazvanog respiratornim problemima. Njegova
porodica ga se već ranije bila odrekla. Morrison je sahranjen na
Pere Lachaise ( Per Lašez ) groblju u Parizu na kome počivaju
mnoga velika imena, kao što su Oscar Wilde, Edith Piaf, Frederic
Chopin, itd. Na njegovom nadgrobnom spomeniku napisan je citat
na grčkom «Kata Ton Daimova Eay Toy», što na engleskom znači
«True To His Own Spirit».
Morrison je jedna od najvažnijih rock ličnosti. Poput Jimija
Hendrixa, Janis Joplin ili Jamesa Deana bio je nepopravljiv
buntovnik, neminovno predan struji samouništenja. Na svakom
koncertu nastupao je poput Marlona Branda u filmu «Na dokovima
New Yorka». Izučavao je Nietzschea i Williama Blakea i bio je
jedna od najobrazovanijih i najnačitanijih rock zvijezda.
Bukvalno je živio i umro za umjetnost. Njegove pjesme su
objavljene 1971.g. u knjigama «The Lord» i «the New Creatures».
Ostali članovi pokušali su hrabro nastaviti dalje i album Other
Voices koji je uslijedio krajem 1971.g. bio je mnogo bolji nego
je iko očekivao. Međutim, sljedeći album je pokazao da im je
inspiracija presušila, te su krenuli svaki svojim putem.
Manzarek je kasnije pokušao reafirmirati Doorse, no nije uspio.
I on i Krieger i Densmore izdali su po nekoliko samostalnih
albuma.
Velike interesovanje za Morrisona i Doorse, 20 godina nakon
njegove smrti, nagnalo je režisera Olivera Stonea da napravi
film o Doorsima, koji je naišao na pozitivne kritike, a značajan
uspjeh zabilježio je i soundtrack «The Doors». |
