|
Bob Marley
Najveća ikona reggae muzike, Bob
Marley bio je prvi izvođač sa Jamajke koji je postigao svjetsku
slavu, predstavljajući muziku svoje zemlje i svog naroda u
svakom kutku svijeta. Odtrasato je u središtu Rude Boy kulture,
a okosnica njegovog života bila je Rastafari vjera. Ne može reći
da je ostavrio veliki broj hitova u Americi, ali rijetki su oni
poput Marleyja koji su uspjeli promijeniti muzičku i kulturnu
okolinu tako duboko kao on, i ući u istoriju. Neopsorno je da je
reggae dio velike R’n’R kulture, u koju je unio svoje socijlane
snage i stilističke uticaje. Mrleyevim vlatsitim riječima:
“Regae muzika, soul muzika, rock muzika – svaka pjesma ima
znak”.
Bob Marley je svoj vlatiti posebni simoblizam crpio iz Rastafari
vjere – sekte koja je veličala etipijskog cara Haile Selassie-a
I, kao živog boga koji će vratiti crnce u njhovu matičnu zemlju
u Africi. U Marleyjevim pjesmama pomiješani su religiozni
misticizam i pozivi za političko uskrsnuće. Njegovu reggae himnu
mira “One Love”, Tursitička zajednica Jamajke usvojila je kao
zaštitinu pjesmu.
Rođen je kao Robert Nesta Marley 6. februara 1945.g. u St.Ann-u,
na Jamajci, kao sin sredovječnog marinca – bijelca i 18-godišnje
crnkinje. Marley je sa 14 godina napustio roditelje i otišao u
Kingston gdje je započeo muzičku karijeru, postavši učenik
lokalnog pjevača Joe Higgis-a. Njegov prvi singl bila je pjesma
“Judge Not”, snimljena 1962.g.
1963. g. Marley se udružio sa pjevačima Peter-om McIntosh-om,
Bunny-em Livingstone-om, Junior-om Braithwaite-om, Beverly
Kelsom i Cherry Smith-om kako bi oformili sastav Teenagers,
kojeg su kasnije nazvali WailingWailers. Potpisali su ugovor sa
producentom Coxsone Dodd-om i snimili svoj debi, “I’m Still
Waiting”. Kada su grupu napustili Braithwaite i Smith, Bob
Marley je preuzeo ulogu vodećeg pjevača. Potom su, početkom
1964. g. snimili singl “Simmer Down” koji je zauzeo vrhove top
listi na Jamajki. Uslijedio je niz singlova, uključujući “Let
Him Go ( Rude Boy Get Gail )”, “Dancing Shoes”, “Jerk in Time”,
“Who Feels It Knows It” i “What Am I to Do”. Sve u svemu Wailers
su snimili 70 pjesama prije nego što su se razišli 1966.g.
10. februara 1966. Bob Marley je oženio Ritu Anderson, i oni su
narednih osam mjeseci proveli u SAD sa Marleyjevom majkom i
njnim novim mužem. Početkom ’67. Marley se vratio na Jamajku. sa
Bunny-jem i McIntoshom formirao je sastav Wailers, a njegova
muzika poprimila je novi, sporiji, rock ritam. Do tada je Marley
pjevao o kulturi svog naroda, međutim sa Wailersima je tu himnu
zamijenio novom duhovnim i društvenom porukom. Osnovali su svoju
valstitu izdavačku kuću, Wail’n’Soul, ali pošto nisu imali
dovoljno iskustva, izdavačka kuća je prestala sa radom krajem te
godine.
Wailersi su se udružili sa producentskim čarobnjakom Lee
Perryjem i snimili neke od najranijih reggae hitova, uključujući
“Soul Rebel”, “Duppy Conqueror” i “Small Axe”. 1970. pridružili
su im se basista Aston “Family Man” Barret i njegov brat,
bubnjar Carlton. Sa dodatkom jakog rock ritma, Wailers su
postali karibske superzvijezde.
Sa željom da steknu svjetsku popularnost, Marley je 1971.g.
posjetio Chrisa Blackwella, osnivača londonske izdavačke kuće
Island Records i dobio je ono što je želio. 1972. za Island su
izdali album “Catch a Fire”, koji je poznat kao prvi reggae
album, a bio je to i njihov prvi album objavljen van Jamajke i
odmah je privukao pažnju svjetske javnosti.
Nakon kratke američke i britanske turneje, grupa je ušla u
studio kako bi snimili album “Burnin’”, koji je objavljen
1973.g. , na njemu se nalazila i pjesma “I Shot the Sheriff”, sa
kojom je Eric Clapton 1974. dospio na Top Ten listu singlova.
Album je bio pun pogodak, a Wailers su počeli nastupati kao
predgrupa nekim od najpopularnijih američkih izvođača, kao što
su Bruce Springsteen i Sly, te Family Stone.
Krajem 1974.g. Bunny i McIntosh su napustili bend i započeli
uspješne solo karijere, a sastav je dobio novi naziv, Bob Marley
& Wailers. Vokalne harmonije su zamijenjene sa I-Threes, kojeg
su činile Marleyjeva supruga Rita, Marcia Griffiths i Judy
Mowatt. 1975. izdali su “Natty Dread”. Pjesma sa ovog albuma “No
Woman, No Cry” dospjela je na britansku Top 40 listu. Ljeto iste
godine, Bob Marley & Wailers započeli su sa prepunim arenama i
rasprodatim koncertima. Dvije noći zaredom nastupali su u
prepunoj Lyceum Ballroom u Londonu, a krajem te godine izdali su
“Live” album. 1976. izlazi album “Rastaman Vibration”, koji je
doživio veći komercijalni i kritički uspjeh, a magazin Rollling
Stone, proglasio ih je bendom godine. Album je dopsio na
američku Top Ten listu albuma.
Kako bi im se zahvalio omladini Jamajke na podršci, Marley je
planirao održati besplatan koncert u nacionalnom Parku heroja u
Kingstonu. Samo par dana pred nastup, šest naoružanih muškaraca
provalilo je u Marleyjevu kuću i pucalo u njega, njegovu suprugu
i menadžere. Srećom svi su preživjeli, a Marley je nakon toga
održao nastup, nabijen emocijama.
Bob Marley & Wailers su 1977. izdali “Exodus”, a 1978. uslijedio
je album “Kaya”. Na turneji kojom su promovisali album “Exodus”,
Marley je povrijedio nožni prst igrajući fudbal, ali je odbio
operaciju jer se to protivilio njegovom Rastafari vjerovanju. Za
konecrt “One Love Peace Concert” na Jamajki, koji je održao
1978. Marley je od UN dobio Medalju za mir.
Bend je nastavio sa radom, objavivši 1978. live album “Babylon
by the Bus”, 1979. “Survivor” i 1980. “Uprising”. Također su
nastavili i sa turnejama, uključujući i nastup na Svečanosti
povodom nezavisnosti Zimbabvea, te njihov najveći koncert koji
su ikada održali, konecert u Milanu pred 100 000 ljudi. Tokom
američke turneje krajem 1980., za vrijeme nastupa u Madison
Square Gardenu, Marley se osjećao slabo. Povreda prsta koju je
zadobio igrajući fudbal postala je kancerogena, a medicinski
testovi su pokazali da se karcinom priširio na mozak, pluća i
stomak. 11. maja 1981. Bob Marley je umro u bolnici u Miamiju.
Sahranjen je na Jamajki, a za svoj humanitarni rad dobio je
jedno od najvećih priznanja Jamajke, Oredn zahvalnosti.
Posthumna nastojanja, uključujući “Redemption” iz 1983. i
retrospektivu “Legend” objavljenu 1984., održavali su Marleyjevu
muziku u životu, a njegova slava nastavila je rasti godinama
poslije njegove smrti. Čak decenijama poslije, Bob Marley je
sinonim za svjetsku popularnost reggae muzike.
Nakon smrti njenog muža, Rita Marley je izdala solo album, a
veliki hit postala je pjesma “One Draw”. Uprkos uzastopnom
uspjehu singlova “Many Are Called” i “Play, Play”, ona se
sredinom 80-tih povukla iz svijeta muzike i okrenula se
odgajanju djece, a svo sedmero Marleyjeve djece zaplovilo je u
muzičke vode.
19. Januara 1994. g. Bob Marley je primljen u R’n’R Hall Of
Fame, na 9. godišnjoj večeri. Njegovo promotor bio je Bono Vox
iz U2-a, a nagradu je primila Marleyjeva supruga Rita Marley. 7.
aprila 1999. Album “Legend” dobio je 10. platiansti certifikat,
potvrđujući prodaju u više od 10 miliona primjeraka. Ovaj album
je skoro deset godina bio je najprodvaniji album izdavača Island
Recordsa, a i dalje je najprodavanji reggae album u istoriji
muzike, te najprodavaniji album nekog izvođača sa Jamajke.
|
