|
Deep Purple
Grupa Deep Purple preživjela je na
izgled beskonačnu seriju promjena i dramatičan pomak sredinom
karijere sa grandioznog, progresivnog rocka na heavy metal, da
bi izrasla u istinsku instituciju britanskog hard rocka. Grupa
Deep Purple formirana je 1968.g. u Hertfordu, u Engleskoj, a
prvu postavu benda činili su gitarista Ritchie Blackmore,
basista Nick Simper, klavijaturista Jon Lord, bubnjar Ian Paice
i pjevač Rod Evans. Korijeni grupe Deep Purple zapravo sežu u
1967.g., kada je Chris Curtis, bivši bubnjar Searchers-a,
osnovao bend Roundabout. Curtis je u tu grupu doveo Blackmore-a
koji je ubrzo preuzeo glavnu riječ. Nakon nastupa u Njamčkoj,
1968. mijenjaju naziv u Deep Purple.
Njihov prvi album bio je “Shades of Deep Purple”, najviše pop
orijentiran album koji su ikad snimili. Album je vrlo dobro
prošao u Americi, za razliku od Velike Britanije gdje nije ni
objavljen. Prvi singl sa ovog albuma, pjesma “Hush” dospjela je
među pet najboljih hitova u Americi. Drugi album, “Book of
Taliesyn” izašao je 1969. i ponovio je uspjeh prethodnog, ali
samo u Americi. Istu sudbinu doživio je i njihov treći album,
nazvan “Deep Purple in Concert”.
Nakon toga, grupa se okreće heavy rocku i pokušava afirmirati u
rodnoj Engleskoj. Grupu napuštaju Rod Evans i Nick Simper, a na
njihova mjesta dolaze Ian Gillan i Roger Glover iz pop grupe
Episode Six. Nova postava snima album “Concerto for Group and
Orchestra” na kojem spajaju rock i klasičnu muzike. Album je
sniman u londonskom Albert Hallu sa kraljevskom filharmonijom.
Nakon što je i ovaj projekat prošao gotovo nezapaženo, Blackmore
je preuzeo kreativnu kontrolu nad bendom, insistirajući na što
većoj dominaciji gitara i maksimano koristeći Gillanov snažni
glas. I na kraju se isplatilo. 1970. izašao je album “Deep
Purple in Rock” koji je označio početak njihovog najkreativnijeg
i komercijalno najuspješnijeg perioda. U Velikoj Britaniji album
je prodan u više od milion primjeraka, a singl “Black Night”
zauzeo je vrhove engleskih top listi. Uspjeh je doživio i
sljedeći album “Fireball” iz 1971.g., a singl “Strange Kind of
Woman” naslijedio je “Black Night” na britanskim listama top
singlova.
Planovi da snimaju u kasinu u Švicarskoj propali su nakon što je
mjesto izogrjelo za vrijeme nastupa Franka Zappa-e. Međutim,
ovaj dogođaj bio je inspiracija da naprave najdugotrajniji hit
grupe Deep Purple “Smoke on the Water”. Ova pjesma uvrštena je
na multiplatinasti album “Machine Head” koji je, sredinom 73.
dospio među prvih pet u Americi i Deep Purple doveo među rock
elitu.
Međutim, međusobna netrpeljivost sve više počinje razarati bend.
U narednim godinama, nekoliko članova napušta bend, među kojima
i Ritchie Blackmore. 1974. g. snimili su album “Burn”, i to sa
novim članovima: pjevačom Davidom Coverdale-om i
basistom/pjevačem Glenn Hughes-om. Iste godine, u zapadnoj
Njemačkoj snimili su album “Stormbringer”, nakon čega grupu
napušta Ritchie Blackmore, koji je formirao valstiti bend
Rainbow, a na njegovo mjesto dolazi Tommy Bolin. Njegov prvi
album sa Deep Purplom bio je “Come Taste the Band”, snimljen
1975.g.
U julu 1976. dolazi do novih nesuglasica i grupu napušta
Coverdale, koji je započeo solo karijeru, a potom formirao bend
Whitesnake. Krajem iste godine, Bolin je umro od prekomjerne
doze heroina, a objavljen je i njihov koncertni album “Made in
Europe”.
Klasična postova Deep Purplea, Blackmore, Gillan, Lord, Glover i
Paice ponovo se ujedinila 1984. kako bi snimili album “Perfect
Strangers”, koji je ostvario platinasti tiraž. Nakon tri godine,
izdali su album “The House of Blue Light”. U tom periodu izdali
su i dupli kompilacijski album “Antology” i album “Nobody’s
Perfect”.
Netrpeljivost i nesuglasice iz prošlosti, ponovo su izašle na
površinu, i Gillan ponovo odlazi iz grupe, sredinom 1989. 1990.
snimaju album “Slaves and Masters”, na kojem angažuju
nekadašnjeg pjevača Rainbowa, Joe Lynn Turnera. 1991. kreću na
istoimenu turneju, u okviru koje su nastupili i u Ljubljani, u
Sloveniji. U sred turneje grupu je napustio Blackmore, a
privremeno ga je zamijenio Joe Satriani.
1992. Deep Purple još jednom dobija prvobitni sastav: Blackmore,
Lord, Paice, Glover i Gillan. Prije toga Gillan je izjavio: “Na
Deep Purple gledam kao na bivšu ženu. Vjenčali smo se 69. i
razveli 73., pa smo se opet vjenčali 84. i razveli 89., a sad
sam čvrsto odlučio – nikad više neću oženiti tu ženu.” Međutim,
predomislio se, i 1993. snimaju “The Battle Rages On”. 1994. na
mjesto gitariste dolazi Steve Morse, i u novom sastavu, 1996.
snimaju “Purpendicular”. 1998. uslijedio je album “Abandon”, a
2000. “Live at the Albert Hall”. Krajem 90-tih i početkom 2000.
objavljeni su još neki arhivski snimci i kompilacije: “Machine
Head 25th Anniversary”, “Friends & Realtives”, “Rhino’s The Very
Best Of” i “Days May Come and Days May Go. Također su izašli i
DVD-ovi: “Total Abandon:Live Australia 1999”, “In Concert with
London Symphony Orchestra”, “Bombay Calling” i “New, Live &
Rare”.
Bivši član Deep Purplea, Ritchie Blackmore, nakon odlska iz
benda također je bio zauzet. Nakratko je oživljena njegova grupa
Rainbow, sa kojim 1998. izdaje album “Stranger in Us All”. Potom
je sa svojom vjerenicom Candice Night oformio sastav Blackmore’s
Night.
Uprkos brojnim izmjenama u sastavu grupe tokom dugogodišnje
karijere, Depp Purple je živ i u 21. stoljeću. Njihove pjesme
još uvijek dobro kotiraju i slušaju se širom svijeta. |
