|
The Rolling Stones
Gdje god da su nastupali,
privlačili su mladu publiku koja ih je obožavala baš zato što su
bili drski i neprilagođeni. Kao po pravilu, njihovi su nastupi
bili popraćeni neredima, divljačkim ponašanjem publike i
djevojačkom histerijom. Na njihovim koncertima djevojke su se
svlačile do gola, ponekad je policija isključivala struju kako
bi prekinula koncert. Oni su The Rolling Stones. Najveća rock
grupa svih vremena, koja djeluje već gotovo četiri decenije.
Otkako su se prvi put Mick Jagger i Keith Richards sreli u
jednom vozu za London 1960., a potom zajedno s Brianom Jonesom,
Billom Wymanom i Charliejem Wattsom, osnovali rock sastav The
Rolling Stones, započela je njihova slavna karijera.
Nakon sjmrti njihovog multiinstrumentaliste Briana Jonesa 1969.,
na neko vrijeme su im se pridružili Mick Taylor, a poslije i Ron
Wood. S njima je godinama bio i pijanista Ian Stewart. Tokom
cijele karijere, dva glavna stuba The Rolling Stonesa bili su
Mick Jagger i Keith Richards.
Stonesi su svojim ponašanjem, tekstovima pjesama i nastupima od
početka izazivali zgražanje ‘pristojne’ publike, ali su za sobom
povukli milione mladih koji su željeli doživjeti nova uzbuđenja
i čuti nove pjesme. Duge, najčešće prljave kose, nemarna odjeća
i ponašanje na granici pristojnosti, na sceni i u životu,
godinama su izazivali sablazan u puritanskoj Engleskoj.
U maju 1964.g. londonski dnevni list “Daily Mirror” opisao ih je
kao najružniju grupu u Britaniji, navodeći da je čak 110 000
ljudi kupilo njihov prvi LP pod jednostavnim naslovom “The
Rolling Stones”.
Provokativnim tekstovima i naslovima pjesama, a osobito
uživanjem droga, izazvali su žestoke reakcije vlasti koje su ih
često na sve načine pokušavale omesti u njihovom djelovanju.
Ponekad su morali i mijenjati naslove pjesama: umjesto “Let’
Spend The Night Together” morali su pjevati “Let’s Spend Some
Time Together”, naslov pjesme “Starfucker” morali su promijeniti
u “Star Star”, a kad je u Americi izašao album “Sucking In The
Seventies”, neke prodavnice ploča nisu ga htjele prodavati zbog
dvosmislenog naslova.
Stonesi su prvi put nastupili u klubu Marquee u Londonu, 12.
jula 1962. U junu 1963. objavili su debi singl pod nazivom “Come
On”, a do kraja godine snimili su svoju verzije Lennonove i
McCartneyjeve pjesme “I Wanna Be Your Man”, koja je dospjela na
15 mjesto UK liste. Početkom 1964. snimili su “Not Fade Away”
koja je dostigla do trećeg mjesta, i takođe postala hit i u
Americi. U proljeće iste godine izašao je njihov debi album, a
pjesma “It’s All Over Now” popela se na prvo mjesto UK liste,
dok je “Time Is On My Side” postala njihov prvi US Top Ten hit.
Tokom 1965. uslijedili su hitovi “The Last Time” i “(I Can’t Go
No)Satisafction”, koju potpisuju Jagger i Richrads i koja se 4
sedmice zadržala na 1. mjestu Top Ten liste singlova. 1966.
izlazi album “Aftermath” na kojem su sve njihove originalne
pjesme, a 1967. izdaju “Between The Buttons”, najviše pop
orijnetiran album koji su ikada izdali. Uslijedili su 1968.
“Beggar’s Banquet” i 1969. “Let It Bleed”, koji je signalizirao
novu eru njihove muzike. Posljednji album koji su izdali za
Decca Records bio je live “Get Yer Ya-Ya’s Out” u jesen 1970., a
potom su oformili Rolling Stones Records pod čijom markicom su
1971. izdali “Sticky Fingers”.
Promijenivši način ponašanja Stonesi se sele u Francusku, kako
bi izbjegli plaćanje visokih poreza u domovini. Nakon
preseljenja snimaju dupli album “Exile On Main St.”, kojeg
kritičari smatraju definirajućim momentom njihove karijere. Bend
je i tokom 70-tih zadržao popularnost, ali je opala podrška
kritičara. “Goats Head Soup”, objavljen 1973. dospjeo je na 1.
mjesto, isti uspjeh ponovio je i “It’s Only Rock’N’Roll”, koji
je izašao 1974., međutim ni jedan nije posebno dobro primljen
kod publike. Taylor je na poziciji vodećeg gitariste zamijenio
Jeff Beck s kojim snimaju novi album, a 1976. se konačno na ovoj
poziciji skrasio Ron Wood. Iste godine izlazi album “Black
N’Blue”.
Sredinom i krajem 70-tih svi članovi Stonesa započinju vlastite
projekte, a Wyman i Wood objavljuju solo albume. Ipak, 1978.
snimaju zajednički album “Some Girls” kao energičan odgovor na
poplavu punka, disco-a i new wave-a. Prvi singl skinut sa ovog
albuma, pjesma “Miss You” zauzela je 1. mjesta top lista i
promijenila image grupe. “Emotional Rescue” izašao je 1980., a
naredne godine “Tattoo You” koji je prošao bolje i kritički i
komercijalno, a 9 sedmica se zadržao na 1 . mjestu. Bio je to
posljednji album koji je Stonesima omogućio potpunu dominaciju i
na top listama i na stadionima. Iako su tokom 80-tih i 90-tih
rasprodavali sve koncerte, njihovi albumi nisu se prodavali kao
prije.
Sredinom 80-tih Jagger i Richards su se sporili u kojem pravcu
bi bend trebao nastaviti dalje. Mick je želio da Stonesi prate
savremene trendove, dok je Keith smatrao da treba ostati vjeran
rock korijenima. Poslije toga izlazi par neuspješnih albuma
Rolling Stonesa, ali i njihovi solo albumi. 1988.g Jagger i
Richards ponovo okupljaju Stonese, a 1989. izdaju album “Steel
Wheel”. Na truneji kojom su promovirali ovaj album inaksiraju
140 miliona dolara i obaraju mnoge rekorde. 1991. izlazi live
album “Flashback”, a potom bend napušta Bill Wyman, čije je
mjesto dugo bilo prazno jer su svi radili na solo projektima.
1994. Stonesima se pridružuje basista Darryl Jones i snimaju
“Voodoo Lounge”, koji je dobio odlične kritike, a turneja ne
kojoj je promoviran album bila je čak uspješnija od turneje
“Steel Wheels”. Po okončanju turneje, u jesen 1995. objavljuju
live unplugged album “Stripped”. “Voodoo Longue” je Stonesima
donio i prvi Grammy, i to u kategoriji Najbolji rock album.
Nakon završetka turneje na kojoj su promovirali “Brdiges To
Babylon”, album izdat 1997., naredne godine izlazi još jedan
live album “No Security”.
U privatnom životu, ispunjenom rockom, drogama i seksom, Stonesi
su oduvijek činili ekskluzivni muški klub, iako su u njihovoj
publici većinom bile mlade obožavateljke. Za njih brak nikada
nije bio tako snažna veza kao misteriozna spona rock muzike koja
ih je ujedinila. Njihove životne priče su brne i bogate. Od
početka nastupa Stonesa svi članovi, a posebno Mick Jagger, s
lakoćom su osvajali žene. Mnoge od njih bile su svjesne da neće
uspjeti pored sebe zadržati rokerske simbole 60-tih i 70-tih.
Jedna od Jaggerovih ljubavi, Marianne Faithfull, sa Stonesima je
snimila veliki hit “As Tears Go By”. Mick Jagger je prvi put
stao na ludi kamen sa Biancom Perez Moreno de Macias, s kojom je
u braku proveo 8 godina. U novembru 1977. upoznao je manekenku
Jerry Hall, a Bianca je u martu 1978. zatražila razvod. Iako je
Jagger bio zaljubljen u Jerry, te za nju napisao pjesmu “Miss
You”, ipak su ga uzbuđivale i druge žene koje su se nudile na
svakom koraku. Uprkos svemu, Mick i Jerry su se vjenčali u
novembru 1990. na Baliju, po budističkom obredu. Jerry mu je
opraštala brojne avanture, a sindrom ljubavne avanture postao je
akutan otkako je navršio 50 godina. Očito su mu potrebne sve
mlađe žene kako bi svijet uvjerio da je još veliki zavodnik.
Krajem 1996. Jerry je željela razvod, ali joj se Mick po ko zna
koji put skrušeno vartio, a 1997. dobili su četvrto dijete.
Za sada nema zvaničnih informacija o njihovoj sljedećoj turneji,
međutim, Charlie Watts je na zabavi upriličenoj povodom njegovog
60. rođendana rekao da će Stonesi najvjerovatnije na novu
turneju krenuti na jesen 2002. Također je saopćeno da su Stonesi
15. juna u Londonu održali sastanak na kojem su se dogovarali o
turneji kojom bi obilježili 40 godina postojanja, a koja bi
trebala početi u ljeto ili jesen 2002. |
